Prijedlog zaključaka rasprave okruglog stola pod nazivom
„(Ne)organizirano djelovanje konzervatorsko-restauratorske struke u Hrvatskoj“,
održanog u sklopu 1. kongresa konzervatora-restauratora Hrvatske (KRUH)
Split, 7.-8.12. 2012.
1. Postojeći formalno-pravni okvir kojim se regulira djelatnost na području zaštite kulturne baštine, premda pravno nastoji usustaviti ovu složenu problematiku, to u cjelini ipak ne uspijeva. Uočeni su brojni nedostatci koje je potrebno što prije i na najbolji mogući način, uvažavajući profesionalne i etičke standarde struke, mijenjati i poboljšati na način da su odraz stvarnih potreba svih segmenata struke.
2. Pozivaju se stoga svi čimbenici od Sabora Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske s nadležnim ministarstvima, Hrvatske biskupske konferencije, biskupijskih i lokalnih crkvenih vlasti, lokalne uprave i samouprave do strukovnih udruga i pojedinca, da na pragu ulaska u Europsku uniju snažno, stvarno i pravedno podupru sva nastojanja koja teže sveobuhvatnom uređenju djelovanja na području zaštite kulturne baštine.
3. Uspješnost stalnog podizanja i praćenja kvalitete profesionalnih i etičkih normi konzervatorsko-restauratorske i svih drugih oblika struke, uključujući i formalno-pravni okvir njena djelovanja, uzročno-posljedično ovisi kako o pojedinačnim, tako i o organiziranim oblicima djelovanja struke.
4. Organizirano djelovanje struke, premda do sada nije dalo zadovoljavajućih rezultata, najbolji je formalni oblik kojim se na zakonodavnom području, u realnom vremenu mogu postići zadani opći i pojedinačni ciljevi. Stoga se takvi postojeći organizirani oblici djelovanja pozivaju, prozivaju i potiču da svoje postojanje opravdaju bržim i učinkovitijim aktivnostima temeljenim na kulturi dijaloga i uvažavanja svih segmenata struke, a za probitak općeg dobra jer će o tome u konačnici ovisiti njihov smisao postojanja.
5. Neformalni oblici djelovanja bit će i dalje nezamjenjiv i snažan oblik udruženog i pojedinačnog djelovanja na podizanju profesionalnog i etičkog standarda struke sa u sebi uključenim svim komponentama koje prepoznaju, ističu, unaprjeđuju i brane stvarne potrebe struke, posebno razvijajući ulogu i značenje zaštite kulturne baštine u suvremenom društvu.